stanje na terenu, proljeće 2011

stanje na terenu, proljeće 2011
stevija

četvrtak, 10. studenoga 2011.

JAM - biljka za budućnost



Dioscorea opposita (nagaimo, yamaimo, Chinese yam, Japanese mountain yam, Korean yam; syn. D. batatas, D. oppositifolia)

                                                                      gomolj jama

                                                                                                                          






Kineski ili cimetov jam (Dioscorea batatas L.) (Dioscorea opossitifolia) je penjačica čije vriježe mogu narasti do 3 m u visinu, a gomolj i do 1,5 m u dužinu. Od davnih vremena  korišten kao lijek u Kini. Jam sadrži 10 esencijalnih aminokiselina, glikogenski protein holing, te fitohormon diosgenin. Kod jama se konzumira gomolj, koji je iznutra bijele boje, a može postići masu do 2 kg po biljci.


Jam je najbolje koristiti tako da se dnevno kozumira oko 20 g (3-4 cm odrezati, oguliti i pojesti u sviježem stanju ili ga kratko prokuhati i pojesti. Ostatak gomolja umotati u alu foliju i staviti u hladnjak ili ga držati na temperaturi iznad 20° C (samozaraštanje) jer nakon zaraštanja na prerezu jam može ostati na sobnoj temperaturi duže vrijeme.



Ljekovita svojstva JAMA

Gomolj jama ima izražena ljekovita svojstva koja pozitivno utječu na poboljšanje zdravlja (antitumorno djelovanje, usporavanje starenja, poboljšava slabu probavu, smanjuje razinu šećera u krvi i pomaže u otklanjanju tegoba vezanih uz dijabetes, regulira i smanjuje visoki krvni tlak, stimulira endokrine žlijezde i pojačava imunitet). Jam je veliki izvor vitamina B6, koj je direktno odgovoran za jačanje krvnih stijenki (naročito značajno kod ljudi koji su imali infarkt) i predstavlja dobru preventivu kod kardiovaskularnih bolesti. U kineskoj medicini se jam vrlo uspješno koristi kod liječenja upalnih procesa u želucu i crijevima (gastritis i sl.). Jam sadrži fitohormon diosgenin koji između ostalog utječe i na smanjenje kolesterola i triglicerida u krvnim žilama. Antioksidansi iz jama su dobri u borbi protiv slobodnih radikala koji napadaju mozak (Alzheimerova bolest). Jam također povoljno djeluje na kosu i kožu (dobar ten i jaka kosa). 

Uzgoj jama

Jam se može umnažati preko malih zračnih gomoljčića ili dijelovima gomolja, a sadi se u svibnju. Berba je u našim uvjetima u listopadu i studenom. Najveći problem kod uzgoja jama je berba,jer jam ima tendenciju da raste brzo i okomito u zemlju,pa ga je poslije skoro nemoguće pronaći i pobrati. Iz tog razloga pokusima su utvrđeni načini koji olakšavaju berbu, a to je sadnja jama u žljebovima ,bazenima ili vrećama. Sve se te navedene posude pune kvalitetnom zemljom (supstratom) i onda se u njih sade presadnice. Uz svaku posudu potrebno je staviti oslonac (kolac) ,na koji će se penjati vriježe s lišćem. Berba počinje kada lišće požuti. Nakon pranja gomolji se skladište u kartonskim kutijama na sobnoj temperaturi. 
Tekst pripremio: doc.dr. sc. Bruno Novak









petak, 4. studenoga 2011.

Stevija - zabranjena biljka?









Stevia Rebaudiana biljka je iz porodice Compositae. Podrijetlom je iz Paragvaja gdje se više od 1500 godina koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva (mate čaj!) i ostalih napitaka. Krajem 19. stoljeća steviju je "otkrio" talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. U obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta stevija je vrlo slatkog okusa. Prirodni sastojci stevije glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) čine je i do 300 puta slađom od običnog šećera. Stoga su je Guarani (južnoamerički domoroci) nazivali "list slatkog meda".


Stevija je prirodni zaslađivač, za razliku od šećera ne izaziva karijes niti nepoželjnu toleranciju na okus, sprečava nastajanje zubnog plaka, nema kalorija, nema štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača i otporna je na visoke temperature (pogodna i za pripravu kolača!). Uzgoj stevije i priprava zaslađivača jednostavni su i jeftini postupci. Stevija je grmolika biljka koja se sadi u proljeće, a u kasnu jesen, prije cvatnje, beru se listovi i suše na suncu nekoliko dana. Zbog svojih svojstava stevija je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin (važno za dijabetičare!), snižava i visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu... (vidi knjigu Douglasa Kinghorna "Stevia: Genus Stevia", Taylor&Francis, London, 2002). Konačno, najnovija istraživanja pokazuju da preparati stevije sudjeluju i u sprečavanju nastanka raka (Pure Appl. Chem. 2002, 74, 1309).



Zaštita monopola

Međutim, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća američki Ured za hranu i lijekove (FDA) iznenada je pokrenuo postupak kojim se zabranjuje upotreba stevije kao zaslađivača. Deset godina kasnije Znanstveni odbor za hranu Europske komisije slijedi uredbe američkog ureda i također zabranjuje steviju uz zaključak da "ne postoje zadovoljavajući podaci koji podupiru sigurnu upotrebu tog proizvoda". Nakon pozornije analize vidljivo je da ti zakoni nisu znanstveno utemeljeni, već su, najvjerojatnije, kompromis između industrije umjetnih zaslađivača (Monsanto, Hoechst i dr.) i proizvođača prirodne hrane. Na tržištu umjetnih zaslađivača (aspartam-E951, saharin-E954, acesulfam-E950, ciklamati-E952 i dr.) pojava stevije kao prirodnog alternativnog proizvoda ugrozila je interese mnogih kompanija, te posebno razvikane proizvode poput Natreena i NutraSweeta. Budući se biljka stevija ne može patentirati pa je, stoga, jeftina i svima lako dostupna, "ugroženim" kompanijama je odgovarala zakonska zabrana američkog ureda.


Slatki otrovi

Zanimljivo je da standardi znanstvenih provjera stevije nisu, na isti način, primijenjeni pri kontroli umjetnih zaslađivača. Naprotiv, istraživanja tih kemikalija "kontaminirana" su kontroverzama i ignoriranjem znanstvenih rezultata. Profesor Olney sa Washingtonskog sveučilišta u St. Louisu tvrdi da umjetni zaslađivač aspartam sudjeluje u razvoju raka mozga kod djece (J. Neuropathol. Exp. Neurol. 1996, 55, 1115), dok profesor Gurney iz istoga grada tvrdi da ne postoje statistički pokazatelji povećanja učestalosti raka mozga (J. Natl. Cancer Inst. 1997, 89, 1072). Američki Centar za kontrolu bolesti posjeduje provjerene izvještaje o 92 nuspojave koje izaziva aspartam - od glavobolja i mučnina do depresije i sljepoće. Još je više znanstvenih radova koji upućuju na moguće patološke efekte aspartama. Među najnovijim radovima objavljena je i japanska studija o njegovoj citotoksičnosti (J. Pharmacol. Sci. 2003, 91, 83). Pokazano je da produkti razgradnje aspartama (metanol, formaldehid) uzrokuju smrt stanica (timocita). Sve to, izgleda, nije dovoljno da se razmotri zabrana upotrebe aspartama u prehrambene svrhe. Ostali umjetni zaslađivači (saharin i ciklamati) izazivaju rak kod eksperimentalnih životinja, no ipak se nalaze na slobodnom tržištu. Zabrana upotrebe stevije kao zaslađivača nije ukinuta.




Stevija - izazov i za Hrvatsku 

U Hrvatskoj se proizvodi stevije (vodena otopina, uvoz iz Italije) ne mogu naći u ljekarnama, već jedino u specijaliziranim biljnim drogerijama. Obilježeni su kao dijetetski pripravci, što "u prijevodu" znači da se zakonski ne mogu koristiti kao zaslađivači. Rezultati ankete provedene u hrvatskim ljekarnama pokazali su da gotovo nijedna magistra farmacije nikada nije čula za steviju! 

U Japanu, naprotiv, proizvodi stevije čine oko 50 posto tržišta zaslađivačima. Nakon skandala s umjetnim zaslađivačima, saharinom i ciklamatima, Japanska je vlada 70-ih godina prošlog stoljeća poduprla uvoz i uzgoj stevije kao sigurnije alternative sintetskim zaslađivačima. To vrijedi i za Koreju, Kinu, Brazil, Argentinu i Paragvaj. U Australiji i Kanadi stevija se eksperimentalno uvodi kao novi usjev. Profesor Jungbluth sa Sveučilišta u Hohenheimu procjenjuje vrijednost polja zasijanog stevijom i do 50 tisuća eura po hektaru. U Europi se godišnje troši oko 10 tisuća tona sintetskih zaslađivača upitne vrijednosti. Jungbluth smatra da se potreba za tim kemikalijama može zamijeniti sadnjom 26 tisuća hektara prirodnog sladila stevije. Stevija je prilagodljiva na različite klimatske uvjete, a naši krajevi posebno pogoduju sadnji te biljke. Nažalost, nije poznato je li ijedan hektar naše zemlje zasijan sjemenom stevije! Uočeno je da nasadi stevije odbijaju kukce nametnike, posebno skakavce (u Kanadi su otkrili da i jeleni izbjegavaju nasade stevije!), pa je ta biljka vrlo korisna za one koji su skloni organskoj, ekološkoj poljoprivredi. Uzgoj stevije pravi je izazov za poljoprivrednike, jer o načinu sadnje i obrade ovisi slatkoća njezinih listova. Iako je službeno zabranjena kao "zaslađivač", stevija nije "zabranjeno voće". Može se saditi, prodavati (kao dijetetski pripravak) te kupovati i konzumirati (kao sladilo).










Kršćanska inicijativa "Pro scientia", Glas Koncila, broj: 42











četvrtak, 3. studenoga 2011.

Codex Alimentarius








…Zamislite svijet bez vitamina i minerala. Svijet, u kojem je proizvodnja i prodaja prirodnih lijekova kažnjivo djelo. Trgovine, pune genetski modificiranih proizvoda bez oznake GMO. Krave, koje moraju biti tretirane sa genetski modificiranim hormonima rasta sa dodatkom antibiotika. Hranu, koja da bi dospjela na police trgovina, mora biti podvrgnuta zračenju.

Mislite, da je to scenarij još jednog sci-fi filma? Griješite!
Ovo je – moguća bliska budućnost!


Što je Codex Alimentarius?
 

Codex Alimentarius je organizacija,  osnovana prije 40-ak godina od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i Organizacije za Hranu i Poljoprivredu (FAO) pod pokroviteljstvom UN. Codex je bio osnovan sa dobrom svrhom zaštite potrošača i kontrole sigurnosti hrane.

Pod svojim krilom Codex ima više od 20 državnih komisija, koje rade na tome, da definiraju standarde i smjernice, koje na međunarodnom nivou kontroliraju proizvodnju i sigurnosti hrane. Još jedan njezin cilj je rješavanje problema povezanih sa genetski modificiranom hranom i biotehnologijom.

Na žalost, s vremenom organizacija je pala pod utjecaj velikih farmaceutskih i poljoprivrednih korporacija i proizvođača genetski modificirane hrane. Umjesto toga, da štiti interese potrošača, danas Codex Alimentarius predstavlja interese ogromnih korporacija, poput Monsanto.

Codex Alimentrius nije zdravstvena komisija, nego komisija za trgovinu.  Prioritet Codexa je ostvarenje interesa multimilijunskih tvrtki za proizvodnju hrane i lijekova, a ne dobrobit i zdravlje potrošača.






Codex Alimentarius  je usko povezan sa Svjetskom Trgovačkom Organizacijom (WTO). WTO koristi kriterije, razrađene Codexom, da bi postavila pravila i standarde međunarodne trgovine.

 

Koja pravila nameće Codex Alimentarius?

Pravila, koja nameće Codex razrađena su sa ciljem da osiguraju zaradu ogromnih korporacija, koje proizvode hranu, i za tvrtke, koje se bave genetskim inženjeringom. Ova pravila predstavljaju ogromnu opasnost za zdravlje svake osobe na ovom planetu.

To, što oni predlažu je apsurdno. Prirodni dodaci prehrani, alternativni lijekovi, vitamini i minerali će postati nezakoniti, dok će se otrovne kemikalije koristiti kao dodatci prehrani i aditivi. Većina hrane će biti podvrgnuta zračenju, a na genetski modificirane proizvode neće se smjeti staviti oznaka GMO.
Kriteriji koje nameće Codex:


Genetski modificirana hrana:
  • uvođenje genetski modificiranih proizvoda na globalnoj razini
  • GMO kampanja se vodi od strane SAD-a i Kanade, a Europa će morati popustiti pod njihovim pritiskom
  • bit će dozvoljeno da se sjeme „Terminator“ prodaje na međunarodnoj razini
  • stižu novi genetski modificirani životinjski proizvodi
  • genetski modificirani proizvodi više ne moraju imati oznaku GMO na etiketi

Ekološki uzgoj:
  • smanjenje standarda eko uzgoja
  • podrška ogromnim poljoprivrednim korporacijama sa „isplativijom“ proizvodnjom
  • uvođenje različitih sintetičkih aditiva i metoda
  • procesiranja u eko-proizvodnju
  • prema zakonu eko-uzgajivači  od sada smiju podvrgnuti svoje proizvode zračenju
  • na etiketi eko-proizvoda ne moraju biti navedeni  sastojci ne-organskog podrijetla



    Aditivi:
    • više od 300 različitih aditiva (većinom sintetičkih) su odobreni kao „sigurni“. Među njima su aspartam, BHA, BHT, potassium bromat, tartrazine itd.
    • ne uzima se u obzir potencijalan rizik dugoročnog korištenja namirnica sa tim aditivima



      Postotak pesticida u hrani:
      • dopuštaju se visoke razine više od 3,275 vrsta pesticida u hrani, uključujući i te, za koje se zna da su kancerogeni ili poremećuju rad endokrinog sistema, na primjer, 2,4-D, atrazine, methyl bromide
      • ne uzima se u obzir rizik za zdravlje uslijed dugoročnog korištenja namirnica sa pesticidima
         
      Hrana i dodaci prehrani
      • minimalna dnevna doza vitamina i minerala je spuštena za 75%
      • postavljena je oštra granica između hrane i lijekova. Nutrijenti će od sada spadati u kategoriju lijekova
      • dodaci prehrani će morati prolaziti klinička ispitivanja, što je preskupo za većinu proizvođača. Ovo daje zeleno svijetlo velikim korporacijama i uništava male proizvođače.
      • spuštanje minimalne dnevne doze nutrijenata će imati ozbiljan negativan utjecaj na zdravlje čovječanstva







        Ubojice covjecanstva - Sto je Codex Alimentarius?

          

        Dr. Rima Laibow prezentira povijest i buducnost UN-ovog trgovinskog povjerenstva Codex Alimentarius - kojem je cilj regulirati svu hranu na planeti.

                                               1/6


                                               2/6 

          

               

        Poljoprivreda ljudske mudrosti






        Postaju li načela biološko-dinamičke poljoprivrede okosnica poljoprivredne politike Europske unije, stanje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, povezanost biodinamike i znanosti samo su neka od stručnih predavanja održanih na ovogodišnjim Danima Rudolfa Steinera u njegovu rodnu mjestu Donjem Kraljevcu.
        Filozof i književnik dr. Rudolf Steiner, rođen 27. veljače 1861. u Donjem Kraljevcu, a umro 30. ožujka 1925. u Dornbachu u Švicarskoj, utemeljitelj je waldorfske pedagogije. Ovaj osnivač znanosti o ljudskoj mudrosti, antropozofiji, svoj je život posvetio traženju izlaza iz zabluda modernog čovjeka te upućivanju čovječanstva na potrebu radikalnog mijenjanja čovjekova odnosa prema prirodi i prema sebi samom. Steiner je svemu pristupao na holistički način pa se njegov rad nikad nije ograničavao na samo jedno područje. Tako se, primjerice, Steinerovo učenje o djetetu i odgoju danas primjenjuje u više od osam stotina Waldorfskih škola i vrtića širom svijeta.
        Ipak, na Danima Rudolfa Steinera, koje su i ove godine organizirali Centar Rudolf Steiner, Udruga Duga za biološko-dinamičku poljoprivredu i Međimurska županija, najviše je riječi bilo o ekološkoj poljoprivredi, posebno onoj biodinamičkoj kojom se u Hrvatskoj bavi tek nekolicina poljoprivrednika.
        Biodinamička poljoprivreda je sistem organske poljoprivrede koja se temelji na antropozofskim učenjima Rudolfa Steinera, ponajprije na njegovih osam predavanja iz 1924., održanih na imanju Koberwitz u Njemačkoj.
        Steiner je smatrao da je prelazak na modernu, kemikalijama tretiranu poljoprivredu veliki problem. Bio je uvjeren da je kvaliteta hrane u njegovom vremenu pala i vjerovao je da su uzrok problemima umjetna gnojiva i pesticidi. Povećanjem poljoprivredne mehanizacije Steiner je smatrao da se priroda sve više degradira i gubi životnu snagu. Biodinamička farma funkcionira jednako kao i organska, no ne koristi pesticide, herbicide i slično, no uz to postoje razne poljoprivredne metode svojstvene samo biodinamičkoj poljoprivredi. Uključuju različit način pripreme polja i komposta te uporabu astrološkog kalendara pri određivanju vremena sadnje i žetve. Riječ je o mjesečevom sjetvenom kalendaru. S obzirom na to da se biodinamička poljoprivreda temelji na holističkom poimanju, smatra se da su utjecaji planetarnih ritmova na razvoj biljaka i životinja jednako važni segmenti poljoprivrede.
        Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj udvostručena površina zemljišta na kojima se uzgajaju ekoproizvodi, te su brojke i dalje zanemarive - dosežu manje od jedan posto ukupnog broja poljoprivrednih površina, dok je u državama članicama Europske unije taj postotak između pet i deset. U svijetu je sve rašireniji trend ekološke poljoprivrede, što pokazuju i podaci da godišnja stopa rasta poljoprivrednog ekosektora u Europi iznosi između 30 i 35 posto.
        »Dani Rudolfa Steinera održavaju se ove godine četvrti put i nadam se posljednji put izvan svog prostora. Centar Rudolf Steiner je, naime, na korištenje dobio zgradu stare pošte koju ćemo obnoviti do sljedeće godine. Tamo ćemo na 4000 četvornih metara moći održavati seminare i stručna predavanja o zdravom životu i svemu onome što je dr. Steiner proučavao. Otvorit ćemo i knjižnicu s knjigama iz područja zdravlja, a s ponosom ističem da imamo sva objavljena izdanja u vlasništvu dr. Steinera«, saznajemo od Adriane Višnjić Jevtić, predsjednice Centra Rudolf Steiner. Kad je prošlih godina okosnica obilježavanja Dana dr. Steinera bila waldorfska pedagogija, govorilo se o zdravom rastu i razvoju djece. I ove se godine u biodinamičku poljoprivredu pokušao ukomponirati pedagoški pristup pa je tako bilo govora o utjecaju prehrane na zdravlje djece.
        »Na prehrambene navike djece vrlo se lako može utjecati u predškolskoj dobi, posebno ako su jelovnici u vrtićima usklađeni s principima zdrave hrane. Već samim odabirom svježeg voća i povrća umjesto smrznutoga, mnogo ste učinili. Kao pedagog mogu reći da nas djeca ni ne traže slatkiše ili grickalice kad im umjesto toga ponudimo sušeno voće«, kaže naša sugovornica.
        Iako začetnik biodinamičke poljoprivrede potječe iz Hrvatske, u našoj se zemlji svega nekoliko poljoprivrednika odlučilo za takav način poljoprivrede. U Međimurju to je Bernarda Orehovec, vlasnica svih ekoloških certifikata za hranu koju proizvodi.
        »Mislim da uz kapacitete koje za ekološku poljoprivredu imamo u Međimurju i uz Bernardu Orehovec kao kvalitetnog ekoproizvođača, te blizinu stranih tržišta željnih ekoproizvioda, moramo težiti te biti čak i vodeća ekoregija u zemlji«, tumači Višnjić Jevtić.
        Smatra da je sve poremećaje koji su se javili zbog užurbanog i stresnog načina života dr. Steiner predvidio. Nimalo je ne čudi ni to što ekologija postaje »in« u cijelom svijetu, a drži da sva učenja o ekologiji zapravo potječu od zdravog pojedinca.
        No, kako nitko nije prorok u svom selu, tako ni nauk dr. Steinera u Hrvatskoj nije naišao na tako plodno tlo kao u nekim drugim zemljama.


         




        »Smatram da biodinamička poljoprivreda zahtijeva dodatni trud pa stoga nije toliko razvijena, no sretna sam što se neki ekološki proizvođači ipak okreću upravo tim načelima«, zaključuje Višnjić Jevtić.





         

        Netretirano zemljište glavni preduvjet

        Jedan od glavnih preduvjeta za ekološku poljoprivredu je netretirano zemljište. Prednost Hrvatske je u tome što ima gomilu takvih zapuštenih područja na kojima se ništa nije sadilo i koja nisu tretirana kemikalijama.




         »No, s obzirom na to da je prinos od ekološke poljoprivrede daleko manji nego od konvencionalne, a poticaji nedostatni, poljoprivrednici se teško odlučuju za prelazak na ekološko. Ipak smatram da što se više priča o prednostima ekološki uzgojene hrane, to sve više ljudi shvaća da možda i vrijedi izdvojiti više novca za kvalitetnu namirnicu. No kako to često biva, nismo toga svjesni dok smo zdravi i dok je sve u redu«, kaže Višnjić Jevtić.

        Autor: Nataša Gajski Kovačić